Stjepan Šajnović –Brajek rodio se 01.12.1887.g, a umro 08.07.1979.g. u Osekovu.

Zbog lošeg zdravlja nije pohađao srednju školu za kojom je težio cijelog svog života. Samouk i darovit svoju pažnju i znanje usmjerio je na prosvjećivanje seljaka i podizanje kulture u svojoj sredini. Već sa 15 godina počeo je pisati i priređivati manje pučke igrokaze, a osnovao je i pjevački zbor.

Uz nagovor Ivana Štrokača, Šajnović je napisao komad „Naše selo“ u tri čina u kojem je prikazan odlazak mladih ljudi u grad, nezadovoljstvo u gradu te povratak selu. U komadu je bilo više narodnih pjesama i običaja, s dosta šale, smijeha i veselja. Na žalost komad je tijekom II. Svjetskog rata izgubljen i nikada više nije pronađen ni obnovljen.

Šajnović je ipak cijeli svoj život najviše posvetio očuvanju i obnovi moslavačkih nošnji. Neumorno ih je sabirao i proučavao i bio na raspolaganju svima koje je zanimala tradicija moslavačkog sela.

Kao vanjski suradnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, te prijatelj osnivača Etnografskog muzeja, Solomona Bergera ukazao na razliku između posavačkih i moslavačkih nošnji, te ih predstavio putem izložbi ne samo u Zagrebu već i u drugim europskim metropolama kao i u SAD-u.

Sa suprugom Ankom imao je radionicu „Narodno tkivo i vezivo“, u koju je bilo uključeno i do 40-tak tkalja i vezilja koje su izrađivale narodne nošnje, crkvenu opremu, barjaci, te drugi odjevni i ukrasni predmeti izvedeni po čisto narodnim motivima i tradicionalnom tehnikom. Radove iz svoje  radionice predstavio je na brojnim izložbama u zemlji i svijetu ( Kopenhagen, Barcelona, Pariz, Prag, Hag i SAD), a u Crikvenici je u ljetnoj sezoni imao prodajni „štand“. Potrebno je istaknuti, da  se firma Šajnović u svim krajevima naše zemlje afirmirala kao solidni proizvođač crkvene opreme na polju tekstila s narodnom ornamentikom i vezom.

Pred kraj života, šezdesetih i sedamdesetih godina kao najbolji poznavalac i vjerni njegovatelj tekstilnog rukotvorstva, nesebično je pomagao, unatoč svojim dužnostima i poslovima u gospodarstvu,  bez nagrade, sa puno ljubavi  muzejima i odsjeku za etnologiju, priređujući studentima praktične vježbe iz tkanja i vezanja tj. cijeli proces rada oko dobivanja tekstila od lana na polju, do izrade same nošnje.

Izvor: Stjepan Šajnović i Moslavčka narodna nošnja-1995.g.